Udomiteljstvo za djecu

 

ŠTO JE UDOMITELJSTVO?

Udomiteljstvo je oblik skrbi za dijete u zamjenskoj, udomiteljskoj obitelji, kada se za njega ne može brinuti njegova primarna, biološka obitelj.

Ovakav oblik skrbi bi trebao biti privremen, dok se ne poprave prilike u djetetovoj biološkoj obitelji ili dok se ne donese odluka o nekom drugom obliku skrbi (posvojenju ili osamostaljenju djeteta). Ukoliko je razlog za boravak ili smještaj izvan mjesta prebivališta školovanje, rehabilitacija, osposobljavanje i sl., boravak ili smještaj se osigurava za vrijeme trajanja školovanja, rehabilitacije ili osposobljavanja.

Korisnik udomiteljstvaje dijete, mlađa punoljetna osoba do završetka redovitog školovanja i najduže godinu dana nakon završetka redovitog školovanja ako se ne može zaposliti a najduže do 26. godine života.

 

ZAŠTO JE UDOMITELJSTVO DOBRO ZA DJECU?

Udomiteljska obitelj je zamjenska obitelj koja će djeci pružiti skrb koju nemaju u biološkoj obitelji.

Brojni su razlozi zbog kojih djeca odlaze iz svojih bioloških obitelji u udomiteljsku.

Razlog smještaja djece može biti potreba školovanja, rehabilitacije ili osposobljavanja izvan mjesta prebivališta, a ne postoji mogućnost ili nije u interesu djeteta da svakodnevno putuje u mjesto školovanja / osposobljavanja.  U takvim slučajevima roditelji i nadalje u potpunosti skrbe o svom djetetu, osim što mu je za vrijeme boravka ili smještaja u udomiteljskoj obitelji osigurano zadovoljavanje svakodnevnih životnih potreba.

Djeca mogu ostati bez roditeljske skrbi napuštanjem od strane roditelja ili pak njihovom smrću, a u većini slučajeva se radi o roditeljskom zanemarivanju ili zlostavljanju.

 

Poticajno obiteljsko
okruženje – u kojem
odrasle osobe s pažnjom i
ljubavlju skrbe o djeci i
osiguravaju im uvjete za
normalno odrastanje
(odgoj, zdravlje,
obrazovanje) od presudnog
je značaja za razvoj djeteta
u cjelovitu, zdravu osobu
sposobnu za samostalan
život.

Udomiteljstvo, za razliku od ostalih oblika vanobiteljske skrbi kao što su domovi ili druge institucije, pruža najveću vjerojatnost da će dijete uspješno prevladavati sve teškoće odrastanja.

Druga obitelj se pokazuje kao najbolje rješenje jer djeci može pružiti osjećaj sigurnosti i strukturu (red, pravila ponašanja) koja im je, u većini slučajeva, nedostajala.

Isto tako, odrastanje u zdravoj obiteljskoj sredini, poslužit će takvoj djeci kao bolji primjer na kojem mogu temeljiti odnose u vlastitim obiteljima koje će jednog dana osnovati. Udomiteljska obitelj može osigurati potrebnu podršku u odrastanju koju zaslužuje svako dijete, a posebno djeca izdvojena iz vlastitih obitelji.

 

Djeca koja dolaze iz obitelji u kojima su bila zapuštena ili zlostavljana osjećaju nesigurnost, strah, nepovjerenje. Puno vremena, strpljenja, ljubavi i brige će pomoći takvoj djeci da vrate povjerenje u ljude i pravedan svijet.

 

ZAŠTO SE ISPLATI BITI UDOMITELJ?

Mnogi pojedinci koji su već postali udomitelji, kao i mnoga istraživanja ukazuju na pozitivnu promjenu u životu koju udomiteljstvo sa sobom donosi.

Dijete i njegovo ponašanje u većini slučajeva predstavlja veliki izvor zadovoljstva za udomitelja, a zapažen je i utjecaj na poboljšanje odnosa u udomiteljskoj obitelji. Udomitelji u najvećem broju slučajeva govore o udomiteljstvu kao zadaći koja nije lagana, ali je pritom nevjerojatno ispunjujuća, zahvalna te ih čini ponosnima i zadovoljnima sobom.

 

TKO MOŽE BITI UDOMITELJ?

Udomitelj može postati ona osoba koja zadovoljava osnovne uvjete postavljene u Zakonu o udomiteljstvu (punoljetna, sa stalnim prebivalištem u RH, uređenim stambenim i financijskim prilikama koje mu omogućuju da se upusti u ostvarivanje udomiteljskog statusa).

Svatko tko se odluči postati udomitelje prima i određenu naknadu za pokrivanje troškova djetetovog uzdržavanja.

Isto tako, potencijalnom udomitelju ili članu njegove uže obitelji ne smiju biti oduzeta roditeljska prava, ne smije biti sklon alkoholu, drogama, nasilničkom ponašanju ili bilo kojim postupcima koji bi ugrozili sigurnost i egzistenciju udomljenog djeteta.

Ovo su samo osnovni uvjeti koji, premda i zadovoljeni, ne moraju osigurati cjelovitu i zadovoljavajuću skrb udomljenom djetetu.

Odluka o tome da se postane udomiteljem nosi sa sobom veliku odgovornost kao i dalekosežne promjene u životima udomitelja, njihove biološke djece i udomljenog djeteta.

Osoba koja se odluči na takav postupak prvenstveno bi trebala biti vođena ljubavlju prema djetetu, kao i željom da mu pruži siguran, poticajan i brižan dom. Treba pritom razmisliti o svim pozitivnim i negativnim stranama koje sa sobom nosi odgoj svakog djeteta, pa tako i udomiteljskog.

 

KOME SE OBRATITI?

Kako bi započeo proces dobivanja udomiteljskog statusa potrebno je javiti se u nadležni centar za socijalnu skrb koji će vam pružiti sve potrebne informacije.

Ukoliko se odlučite postati udomitelj, podnosite zahtjev za izdavanje dozvole za obavljanje udomiteljstva. Uz zahtjev se prilažu dokumenti kojima potvrđujete postojanje uvjeta za obavljanje udomiteljstva, o čemu ćete također dobiti informaciju u CZSS.

Slijedi razgovor sa socijalnom radnicom i psihologom, a tim za udomiteljstvo dolazi i u vaš dom,  pri čemu se provjerava odgovara li prostor potrebama djeteta.

Prije nego dijete dođe u obitelj, udomitelj i njegov bračni drug su dužni proći obavezno osposobljavanje, na kojoj se kroz radionice i predavanja obrađuju  teme vezane uz udomiteljstvo – dolazak u novu obitelj, kontakti s biološkim roditeljima, gubitak i tugovanje, odgoj djece i sl. , a jednom godišnje se za udomitelje organizira kraća edukacija.

Ako udomitelj živi s obitelji, može udomiti do troje djece, a iznimno i više, ako se radi o braći i sestrama; ako živi sam, može udomiti  dvoje djece, ili jedno ako se radi o djetetu s težim razvojnim ili odgojnim poteškoćama.

Prije nego se odlučite na udomljavanje djeteta, bitno je da su svi članovi vaše obitelji spremni prihvatiti novog člana, te da su se spremi potruditi kako bi se dijete osjećalo kao dio obitelji. Ukoliko razgovorom utvrdite da vaša djeca to neće moći dobro prihvatiti, bit će bolje da udomiteljstvo odgodite dok svi članovi obitelji za to ne budu spremni.

Kod prvog davanja dozvole udomitelj ne može biti stariji od 60 godina.

Kod smještavanja djeteta bitna je dobna razlika udomitelja i djeteta, koja ne smije biti manja od 20 godina (npr. Udomitelj star 25 godina ne može udomiti dijete starije od 5 godina), niti veća od 50 godina (npr. Udomitelj star 60 godina ne može udomiti dijete mlađe od 10 godina). Udomitelj također ne može biti osoba mlađa od 21 godine.

 

 

KAKVA NOVČANA NAKNADA SE DOBIVA ZA UDOMLJAVANJE DJETETA?

Udomitelji mjesečno dobivaju:

  • naknadu za uslugu smještaja, koje se utvrđuje prema dobi i potrebama smještenog djeteta i vrsti smještaja,
  • udomiteljsku naknadu kao simboličnu naknadu za njihov trud u brizi za dijete, čija visina ovisi o broju smještene djece, njihovim potrebama i vrsti udomiteljstva  – za srodničko udomiteljstvo nije predviđena udomiteljska naknada.

 

VRSTE UDOMITELJSTVA

Osim tradicionalnog, postoji i specijalizirano udomiteljstvo Specijalizirani udomitelj pruža usluge skrbi:

  • djeci i mladeži s problemima u ponašanju koji su učestali, trajni i jačeg intenziteta;
  • grubo zanemarivanoj i zlostavljanoj djeci;
  • djeci s težim ili višestrukim teškoćama u razvoju;
  • HIV pozitivnoj djeci i mladeži
  • roditeljima s djetetom za koje je procijenjeno da je njihov zajednički smještaj u specijaliziranu udomiteljsku obitelj u njihovom najboljem interesu.

Udomiteljstvo prema statusu udomitelja je:

  • nesrodničkoudomiteljstvo,
  • srodničko udomiteljstvo.

Centar daje udomitelju dozvolu za rad na vrijeme od pet godina za obavljanje određene vrste udomiteljstva te ga po službenoj dužnosti upisuje u registar udomitelja.

o autoru