Aktivno starenje i međugenercijska solidarnost

Aktivno starenje i međugenercijska solidarnost

Starost – problem ili socijalni kapital?

2012. je proglašena Europskom godinom aktivnog starenja i međugeneracijske solidarnosti.

Prema podacima Eurostata ( Eurostat – Statistički ured Europskih zajednica, prikuplja i objavljuje statističke podatke iz država članica, država izvan Europske unije te od međunarodnih organizacija kako bi informirao institucije Europske unije i omogućio praćenje učinaka politika Zajednice), prosječna dob u Europskoj uniji iznosi 39,8 godina. Do 2060. prosječni građanin EU-a imat će 47,2 godine. Na osobe starije od 65 godina otpadat će skoro 30% stanovništva EU-a (16% u 2010. godini).
Za nekoliko godina, europsko radno sposobno stanovništvo će se smanjiti dok će ono od 65 i više godina i dalje rasti. Godine 2060., na svake dvije radno sposobne osobe dolazit će jedna starija osoba (od 65 godina i više). Dosadašnja mirovinska praksa rezultirala je omjerom 1,47 zaposlenika na jednog umirovljenika.

Starenje sa sobom nosi niz problema:

zdravstvene poteškoće
slabljenje intelektualnih funkcija
slabljenje tjelesnih funkcija
egzistencijalni problemi
socijalna isključenost – gubitak obiteljskih veza

Sve se više govori o potrebi društva da se pripremi za sve veću potrebu pružanja socijalnih i zdravstvenih usluga starijoj populaciji na način da razvije mrežu pružatelja usluga – pomoć i njega u kući, gerontološki centri koji pružaju zdravstvene, socijalne i druge usluge, bit će potrebno prilagoditi stambeni prostor starijoj populaciji koja se teško kreće, potrebno je prilagoditi prijevozne usluge i druge javne usluge potrebama starije populacije.

Problemi starenja mogu se ublažiti i poticanjem aktivnog starenja – omogućiti osobama starije životne dobi da se i dalje bave poslom koji ranije obavljali ili koji nisu ranije stigli, a sada se mogu baviti – hobi, društvene aktivnosti, učenje novih vještina.

Kako sami sebi možemo pomoći?

Slabljenje tjelesnih i mentalnih funkcija i nastanak zdravstvenih teškoća možemo usporiti ili odgoditi brigom o zdravlju i zdravim načinom života, što prije svega uključuje kretanje, pravilnu prehranu. Cjeloživotno učenje i stjecanje novih vještina pomoći će nam u održavanju mentalnih sposobnosti, a ujedno nam pomaže da držimo korak s tehnološkim dostignućima, promjenama u društvu, što će nam pomoći i bolje snalaženje i veću uključenost u svakodnevnici.

Starost možemo shvaćati ne samo kao problem, nego i kao potencijal, kapital društva:

– stariji ljudi posjeduju materijalne vrijednosti korisne mladima,
– stariji ljudi posjeduju iskustva, znanja, vještine koje mogu prenositi mladima
(npr., očuvanje kulturnih dobara – pjevanje, ples; etnoloških vrijednosti – bavljenje starijim zanatima, izrada
ručnih radova, ili npr. kuhanje, pripremanje tradicionalnih jela),
– stariji ljudi su u obiteljima uvijek bili angažirani za čuvanje djece, njihova prisutnost u obiteljima bila je
dragocjena djeci koja su krenula u školu – umjesto da dobiju ključ oko vrata i upute o zaključavanju i gašenju
kućanskih aparata, imali su djeda ili baku koji su ih otpratili i dočekali po povratku iz škole,

Primjeri druženja i zajedničkih aktivnosti starijih ljudi s osobama srednje i mlađe dobi, međugeneracijskog druženja i zajedničkog učenja znače dobitak za sve uključene u ovakve aktivnosti. U takvim aktivnostima, mladi koriste potencijal koji imaju stari (znanje, iskustvo), a stariji koriste i prednosti koje imaju mladi:

– mladi imaju znanja koja mogu prenositi starijim ljudima – npr. stariji ljudi se ne služe modernom tehnologijom,
mladi ih u tome mogu poučiti,
– mladi imaju energiju i entuzijazam koji mogu prenijeti starijim ljudima i potaknuti ih na aktivnosti.

Starijoj populaciji se tako osigurava uključenost, aktivnost primjerena njihovim mogućnostima, što je korisno i za njihov osjećaj zadovoljstva, dakle za duševno zdravlje (osamljeni su nerijetko ili depresivni ili ogorčeni), a samim tim je korisno za fizičko zdravlje. Na taj način se uklanjaju barijere između različitih generacija koje su rezultat predrasuda – mladi misle da su stari zaostali i dosadni, a stari misle da su mladi lakomisleni, neodgovorni. Zajedničkim druženjem bolje upoznaju vrijednosti jedni drugih, što pridonosi zbližavanju različitih generacija u širim društvenim okvirima.

Značajnu ulogu u planiranju ovakvih aktivnosti imaju udruge, a za to im je potrebna i podrška lokalne zajednice – općina i gradova, mjesnih odbora, koji će im omogućiti korištenje nekog raspoloživog prikladnog prostora, po potrebi i materijalna sredstva za njihove aktivnosti, te institucija (zdravstvenih, socijalnih i dr.) koji im mogu osigurati stručnu pomoć i podršku.

Ne hodaj ispred mene, nećeš me dobro vidjeti.
Ne hodaj iza mene, neću te dobro vidjeti.
Hodaj pored mene, zajedno vidimo sve.

(nepoznati autor)