PRIOPĆENJE HRVATSKE UDRUGE SOCIJALNIH RADNIKA

 

Položaj stručnih radnika i akutalna situacija u sustavu socijalne skrbi, kao i dugo očekivani  Prijedlog Pravilnika o minimalnim uvjetima prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica, povod su ovog javnog priopćenja upućenog Ministarstvu socijalne politike i mladih, ali i ostaloj profesionalnoj i drugoj zainteresiranoj javnosti.

Aktualne društvene prilike godinama se nepovoljno odražavaju na sustav socijalne skrbi i kontinuirano nameću nove obaveze, odgovornosti, ali i očekivanja u odnosu na profesiju socijalnog rada, a posebno socijalne radnike u centrima za socijalnu skrb.

Socijalni radnici prihvatili su svoje profesionalne obaveze, ali pritom nisu dobili odgovarajuće  uvjete za uspješno profesionalno djelovanje, što  je znatno povećalo rizike za profesionalnu pogrešku  i  sustav socijalne skrbi dovelo do ruba izdržljivosti. Suočeni s propustom ili pogreškom socijalni radnici izloženi su službenoj i javnoj kritici i dovedeni u poziciju da se brane, čime se svaki  puta  stavlja pod sumnju sveukupno djelovanje stručnjaka i dodatno pogoršava  dignitet naše profesije. Ipak, od jednog do drugog javnog prozivanja i sramoćenja profesije, socijalni radnici nastavljaju dalje svim svojim raspoloživim kapacitetima i mogućnostima, znanjima i vještinama obavljati svoj posao.

Poniženi, razočarani, povrijeđeni, a često i izloženi profesionalnom stresu i sagorijevanju, još uvijek se nadaju da će se konačno dogoditi nužne sustavne i strukturalne promjene koje će omogućiti razvoj djelatnosti i osiguranje standarda kvalitete korisnicima sustava.

Međutim, reforma kroz koju godinama prolazi sustav socijalne skrbi dovela je do toga da nema jasnog smjera, što zbunjuje i unosi nesigurnost i nejasnoće u obavljanje profesionalne djelatnosti. Čini se da se još uvijek sa sigurnošću ne može reći kakav sustav socijalne skrbi hrvatsko društvo treba, što se mora učiniti i kako to postići? Kopiraju se modeli drugih europskih sustava socijalne skrbi koji imaju drugačije društveno nasljeđe i ne mogu ponuditi odgovor na potrebe hrvatskog konteksta. Sve se više u sustavu eksperimentira i improvizira, što dovodi do sve veće razine nesnalaženja stručnjaka i time neminovno povećava rizik za profesionalnu pogrešku.

To se osobito odražava na rad centra za socijalnu skrb koji kao javna ustanova ima značajnu  društvenu ulogu i odgovornost, a time i posebno mjesto u djelatnosti socijalne skrbi. Socijalni radnici kao nositelji aktivnosti centra za socijalnu skrb prihvaćaju svoju profesionalnu odgovornost i u skladu s kodeksom struke nastoje odgovoriti na potrebe korisnika. Međutim,  kako bi to postigli socijalni radnici trebaju osnovne uvjete  za rad.

To su: zdravo i sigurno radno okruženje, sistematizacija poslova, razumni normativi, zaštita  od profesionalnog sagorijevanja, definirane procedure i jasne smjernice s utvrđenim razinama odgovornosti, mogućnost cjeloživotnog učenja, supervizija, nadzor i kontrola, te  pomoć i podrška nadređenih u  prevladavanju međuresornih  poteškoća.  Jasno definiranje i osiguranje navedenih uvjeta rada značajno bi ojačalo osobne i profesionalne kompetencije stručnih radnika i smanjilo rizike od profesionalne pogreške.

Vjerujemo da je  to zajednički cilj svih zaposlenih u sustavu socijalne skrbi te da će prijedlozi i primjedbe onih koji svakodnevno rade u praksi socijalnog rada biti pomno razmotreni i uvaženi pri izradi tako značajnog dokumenta kao što je Pravilnik o minimalnim uvjetima prostora, opreme i potrebnih stručnih i drugih radnika centra za socijalnu skrb i podružnica.

Obzirom na navedeno, Hrvatska udruga socijalnih radnika zalaže se za suradnju i međusobno  povezivanje svih dionika koji imaju odgovornost ili utjecaj na razvoj djelatnosti socijalne skrbi, a time i na profesionalno djelovanje socijalnih radnika.