OBITELJSKO NASILJE

OBITELJSKO NASILJE

OBITELJSKO NASILJE

Obiteljsko nasilje je skup ponašanja čiji je cilj uspostaviti moć i kontrolu nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem.
Obiteljsko nasilje obično počinje blažim oblicima psihološkog nasilja koje žrtva niti ne prepoznaje
kao nasilje, a zatim se postupno pojačava u pogledu razmjera i učestalosti nakon prvog
nasilnog događaja.
Da bi zaustavila nasilje, žrtva polako prilagođava svoj život i prihvaća brojna ograničenja
koja je postavio zlostavljač. Nasilje se pojačava zajedno sa zlostavljačevom rastućom potrebom za
moći i kontrolom.

Obiteljsko nasilje uključuje:

Psihološko nasilje
– ponižavanje partnera, nazivanje partnera pogrdnim imenima, npr. debelim, ružnim, glupim,
ludim, narkomanom
– uvjeravanje partnera da je „lud”
– neprestano kritiziranje ili ispitivanje partnera
– izazivanje partnerova osjećaja krivnje
– narušavanje partnerova samopouzdanja
– neprestano optuživanje partnera za varanje
– prijetnje samoubojstvom
– prijetnje ozljeđivanjem partnera, njegove/njezine djece, obitelji, prijatelja, kućnih ljubimaca
– prijetnje prisilnim zadržavanjem partnera u psihijatrijskoj ustanovi,
– prijavljivanjem partnera policiji ili socijalnoj službi, posebno ako žrtva ima probleme sa zloupotrebom droge ili
s psihičkim zdravljem
– prijetnje prijavljivanjem nečijeg imigracijskog statusa vlastima
– prijetnje pokazivanjem pornografskih slika žrtve davateljima usluga, obitelji, prijateljima,
poslodavcu
– izolacija partnera, djece od prijatelja, rodbine…

Psihološko nasilje uključuje sve činove počinitelja nasilja u obitelji koji rezultiraju strahom,
poniženjem, osjećajima bezvrijednosti, ugroženosti i drugim vrstama psihološke tjeskobe u žrtava.

Seksualno nasilje

Seksualno nasilje obuhvaća ponašanja kao što su:
– silovanje
– seksualno zlostavljanje djece
– uvredljive, ponižavajuće opaske sa seksualnim konotacijama
– uskraćivanje seksa ili naklonosti
– nametanje načina odijevanja, npr. izrazito seksualizirane odjeće ili odjeće koju počinitelj smatra „čednom”
– prisiljavanje osobe na neželjene seksualne radnje
– prisiljavanje osobe na gledanje ili sudjelovanje u pornografiji
– podvođenje osobe, tj. prisiljavanje osobe na seksualni odnos s drugim ljudima u zamjenu za
novac, drogu itd.
– upotreba tehnologije u svrhu navođenja žrtve da objavi svoje seksualne slike
– odbijanje upotrebe ili dopuštanja kontracepcije, što rezultira seksualno prenosivim infekcijama i/ili neželjenom
trudnoćom.

Seksualno nasilje uključuje svako seksualno ponašanje na koje se član obitelji prisiljava, s kojim se
ne slaže ili koje ne razumije zbog svog stupnja razvoja.
Ženama je često posebno teško govoriti o iskustvu seksualnog nasilja. Neke žene nisu svjesne
činjenice da ih silovati može i njihov suprug ili intimni partner.
Žene još uvijek doživljavaju seksualnost u intimnoj vezi kao dužnost koju je potrebno ispuniti budući
da su takva očekivanja njihovih partnera i društva. Žene stoga često nisu svjesne činjenice da svaka
prisilna seksualna aktivnost predstavlja silovanje, čak i ako je silovatelj njihov partner.

Fizičko nasilje

Fizičko nasilje obuhvaća ponašanja kao što su:
– udaranje šakama, udaranje nogama, grizenje
– povlačenje za kosu
– potapanje
– ubadanje
– paljenje
– uskraćivanje lijekova
– bacanje predmeta
– izazivanje pobačaja u žene
– ubojstvo.
Fizičko nasilje uključuje svaku upotrebu fizičke sile koja rezultira boli, strahom ili poniženjem žrtve neovisno o stvarnim ozljedama.

Uhođenje

Uhođenje obuhvaća ponašanja kao što su:
– praćenje žrtve, pojavljivanje gdje god se žrtva nalazi
– slanje neželjenih darova, pisama, razglednica ili poruka e-pošte žrtvi
– uništavanje žrtvina doma, automobila ili drugog vlasništva
– nadzor žrtvinih telefonskih poziva ili upotrebe računala
– upotreba tehnologije (skrivene kamere, sustava za globalno pozicioniranje (GPS) itd.) za
praćenje žrtve
– vožnja pored ili zadržavanje u blizini žrtvina doma, škole, radnog mjesta
– prijetnje ozljeđivanjem žrtve, njezine/njegove obitelji, prijatelja ili kućnih ljubimaca
– traženje informacija o žrtvi upotrebom javne evidencije ili usluga pretraživanja na mreži,
zapošljavanje istražitelja,
– pretraživanje žrtvina smeća ili obraćanje žrtvinim prijateljima, obitelji, susjedima ili kolegama
– objavljivanje informacija ili širenje glasina o žrtvi na internetu, javnom mjestu ili usmeno
– druge radnje koje služe kontroliranju, praćenju ili zastrašivanju žrtve.

Ekonomsko nasilje

Ekonomsko nasilje obuhvaća ponašanja kao što su:
– sprječavanje partnera da se zaposli
– uznemiravanje partnera na radnom mjestu
– uskraćivanje partneru pristupa novcu
– krađa novca koji pripada partneru ili djeci
– kockanje na način koji ugrožava životni standard obitelji
– nadziranje potrošnje i aktivnosti partnera
– samostalno donošenje važnih financijskih odluka
– gomilanje dugova
– uskraćivanje novca radi nametanja smjera djelovanja, diktiranje potrošnje
– uništavanje žrtvina vlasništva
– neplaćanje uzdržavanja djeteta.

Ekonomsko nasilje oblik je nasilja koji uključuje sve oblike poniženja i dominacije nad žrtvom uz
uskraćivanje prava povezanih sa zaradom i sredstvima za preživljavanje. Neki oblici te vrste nasilja
uključuju ograničavanje prava na zaposlenje i prava na upravljanje vlastitim novcem, prisiljavanje
žrtvi na financijsku ovisnost ili na preuzimanje čitavog financijskog tereta u ime počinitelja nasilja.
Ekonomsko nasilje također uključuje neplaćanje uzdržavanja djeteta.

Zanemarivanje

Zanemarivanje obuhvaća ponašanja kao što su:
– nezadovoljavanje osnovnih potreba djeteta (odgovarajuća prehrana, smještaj, odjeća i druge
neophodne potrebe)
– manjak odgovarajućeg nadzora ili osiguranja sigurnosti
– nepružanje osnovne zdravstvene skrbi, ne pružanje odgovarajuće medicinske njege (u slučaju bolesti, ozljeda…)
– neosiguravanje mogućnosti za rast, razvoj i obrazovanje
– nezadovoljavanje djetetovih potreba za brigom i poticanjem, emocionalnom sigurnosti i
afirmacijom.
– nepružanje odgovarajuće skrbi djeci s posebnim potrebama
– nepružanje odgovarajuće skrbi odraslim osobama koje nisu sposobne skrbiti se o sebi
– ograničavanje pristupa lijekovima osobama koje ih trebaju
– napuštanje djeteta ili osobe pod skrbništvom.

Zanemarivanje je oblik nasilja u kojem osoba ne pruža primjerenu skrb članu obitelji kojemu je
ta skrb potrebna, primjerice zbog bolesti, invalidnosti, dobi, razvojnih poteškoća ili drugih osobnih
okolnosti.

Nasilje prema djeci

Djeca su najčešće žrtve nasilja u poznatome okruženju, svojoj društvenoj mreži (obitelj, rodbina,
susjedi i vršnjaci).

Djeca su žrtve fizičkog, psihološkog i seksualnog nasilja te zanemarivanja i ekonomskog nasilja.

Psihološko zlostavljanje djece jest obrazac ponašanja koji negativno utječe na djetetov emocionalni
razvoj ili osjećaj vlastite vrijednosti. To može uključivati neprekidno zamjeranje, prijetnje ili odbijanje
kao i uskraćivanje ljubavi, podrške ili usmjeravanja. Emocionalno zlostavljanje često se vrlo teško
dokazuje. Emocionalno zlostavljanje gotovo je uvijek prisutno kada se utvrdi postojanje drugih
vrsta zlostavljanja.

Fizičko zlostavljanje djece odnosi se na namjerne fizičke ozljede (u rasponu od manjih modrica do
teških prijeloma ili smrti) koje nastaju kao rezultat udaranja šakama, prebijanja, udaranja nogama,
grizenja, tresenja, bacanja, ubadanja, gušenja, udaranja (šakom, štapom, remenom ili drugim
predmetom), paljenja ili povrjeđivanja djeteta na neki drugi način, a koje nanosi roditelj, skrbnik ili
neka druga osoba koja je odgovorna za dijete.

Zanemarivanje djeteta odnosi se na situaciju kada roditelj, staratelj ili neki drugi skrbnik ne
omogućuje zadovoljavanje osnovnih potreba djeteta. Zanemarivanje može biti fizičko (npr. ne osigurava se potrebna hrana ili zaklon ili prikladan nadzor), zdravstveno (npr. ne pruža se potrebno zdravstveno ili psihološko liječenje), obrazovno (npr. ne osigurava se obrazovanje djetetu ili se zanemaruju njegove posebne obrazovne potrebe) i emocionalno (npr. ne obraća se pažnja na djetetove emocionalne potrebe, ne pruža se psihološka skrb ili se djetetu dopušta upotreba alkohola ili droga).

Seksualno zlostavljanje djece uključuje aktivnosti roditelja i skrbnika kao što su milovanje djetetovih
genitalija, penetracija, incest, silovanje, sodomija, pokazivanje spolnih organa i iskorištavanje kroz
prostituciju ili stvaranje pornografskih materijala.
Seksualno zlostavljanje jest iskorištavanje, upotreba, nagovaranje, navođenje, poticanje ili
prinuđivanje bilo kojeg djeteta na bavljenje ili pomaganje bilo kojoj drugoj osobi da se bavi bilo
kojim seksualno eksplicitnim ponašanjem ili simulacijom takvog ponašanja.

Roditelji koji su nasilni prema svojoj djeci obično projiciraju odgovornost za nasilje na djecu, tvrde da
su djeca neposlušna, nedovoljno marljiva u školi, nepristojna itd.

Roditelji imaju odgovornost potražiti pomoć da bi zaustavili nasilje i zaštitili svoju djecu.

Kako prijaviti nasilje:

– policiji, na broj 192, 112 ili osobnim dolaskom u policijsku postaju,
– nadležnom centru za socijalnu skrb,
– državnom odvjetništvu,
– zdravstvenoj ustanovi,
– pravobraniteljici za ravnopravnost spolova ili pravobraniteljici za djecu,
– nevladinoj organizaciji koja se bavi zaštitom žrtava nasilja.

POSTUPANJE CENTRA ZA SOCIJALNU SKRB U SLUČAJU NASILJA U OBITELJI
(Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji)

1. Prijava policiji
2. Kontakt sa žrtvom
3. Plan sigurnosti
4. Postupanje radi zaštite žrtve

Prijava policiji

Odmah po saznanju ili zaprimanju dojave o obiteljskom nasilju žurno i bez odgode izvršiti prijavu policiji bez obzira je li to već učinilo drugo tijelo, te dostaviti sve zaprimljene obavijesti o slučaju, a o dojavi i saznanju izraditi službenu bilješku u koju će se unijeti podaci o žrtvi, počinitelju te počinjenom nasilju i žurno oformiti spis;

Kontakt sa žrtvom

Uspostavlja se pozivanjem u centar ili terenskim izvidom.
Žrtvu se upoznaje s:
a) njezinim zakonskim pravima, prvenstveno pravima djeteta na zaštitu od svakog oblika nasilja i zanemarivanja
b) mjerama i radnjama koje će u daljnjem postupanju centar poduzeti koje su bitne za zaštitu sigurnosti žrtve.

Plan sigurnosti

Obveza centra je: zajedno s žrtvom izraditi plan sigurnosti nje i njezine djece koji se izrađuje sukladno procjeni opasnosti u svakom individualnom slučaju, bez obzira da li žrtva ostaje u obitelji ili se izdvaja iz nje.
Plan sigurnosti obuhvaća postupke i mjere zaštite od ponovnog nasilja (npr. pripremu potrebnih dokumenata i brojeva telefona, mjesta gdje se žrtva može skloniti i osoba kojima se može obratiti, plan promjene nekih životnih navika i uobičajenih mjesta izlazaka, promjena e-mail adrese i pristupnih lozinki i sl.)
Plan sigurnosti za djecu obuhvaća postupke i mjere za njihovo upoznavanje s odgovarajućim postupcima u slučaju potrebe (kome se i na koje telefonske brojeve mogu obratiti, obavještavanje učitelja u školi o obiteljskoj situaciji s ciljem obavještavanja u slučaju da nasilnik dođe po dijete i slično).

Postupanje radi zaštite žrtve

Omogućiti žrtvi da neometano iznese sve činjenice važne za utvrđivanje počinjenog nasilja – osigurati zaseban prostor i vrijeme za iskaz žrtve, uvijek odvojeno od počinitelja nasilja.
Iskaz žrtve je značajan u pogledu činjenica koje govore o nazočnosti djece činu nasilja ili izloženosti djece nasilju i sukladno tome poduzimanje odgovarajućih mjera od strane centra.
Procjena žurnosti zaštite ovisiti će i o okolnostima kao što su: trajanje nasilja, način izvršenja nasilja, eventualno ranije nasilje i raniju izloženost žrtve nasilja i djece nasilju i eventualno već ranije postupanje upravnih tijela u slučaju nasilja u obitelji.
Ako se osoba boji za svoju sigurnost i život centar je dužan ponuditi smještaj u skloništu ili domu za žrtve nasilja i u slučaju njezina pristanka osigurati taj smještaj.
Centar je dužan posredovati i pomoći žrtvi nasilja kod ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć i zastupanje kod Hrvatske odvjetničke komore i ukoliko je potrebno, posredovati i pomoći pri ostvarivanju prava na besplatnu zdravstvenu pomoć.
U slučaju smještaja u sklonište centar treba redovito održavati kontakt sa žrtvom i osobljem skloništa, te zajednički raditi na rehabilitaciji žrtve i osiguranju potrebne pomoći
Ako žrtva ne želi ili ne treba smještaj u skloništu centar ju upućuje u savjetovalište ili savjetovanje sam obavlja.
Radi utvrđivanja činjeničnog stanja stručni radnici centra će izvidom i na drugi primjeren način žurno utvrditi relevantne činjenice razgovorom s djelatnicima odgojno-obrazovnih ustanova, obiteljskim liječnikom, te ostalim osobama koje mogu dati obavijest o okolnostima počinjenog nasilja.

Zaštita djece

Stručni tim treba procijeniti i izreći odgovarajuću mjeru obiteljsko pravne zaštite djeteta te nadzirati izvršavanje provođenja mjera i postignute rezultate.
Ukoliko se radi o nasilju u obitelji koje je počinio roditelj koji ne živi s djetetom centar će uputiti prijedlog sudu za donošenje odluke kojom se tom roditelju zabranjuju susret i druženja s djetetom odnosno odluke o zabrani neovlaštenog približavanja djetetu na određenim mjestima ili udaljenosti te uznemiravanje djeteta.
U slučaju kada je pokrenut kazneni ili prekršajni postupak vezano uz nasilje, centar je dužan osobito pažljivo razmotriti jesu li interesi djeteta u potpunosti zaštićeni, te po potrebi djetetu imenovati posebnog skrbnika za potrebe tih postupaka.