22. rujan – nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

22. rujan – nacionalni dan borbe  protiv nasilja nad ženama

22. rujna – Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

U Hrvatskoj se od 22. rujna 2004. godine obilježava Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, na temelju odluke Hrvatskog sabora, kao spomen na događaj kad je u sudnici u Zagrebu tijekom brakorazvodne parnice Mato Oraškić ubio suprugu Gordanu Oraškić i njezinu odvjetnicu Harju Prohić te sutkinju Ljiljanu Hvalec, a teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković.

Obilježavanje Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama ima za cilj podizanje svijesti protiv svih oblika nasilja u društvu. Nasilje se u Hrvatskoj, posebice fizičko, događa najčešće u obiteljskoj zajednici, a žrtve su u najvećem broju žene i djeca, iako bi obitelj za njih trebala biti najsigurnije okruženje.
Žene se svakodnevno susreću s različitim oblicima nasilja, počevši od verbalnog i psihičkog nasilja, ekonomskog nasilja do fizičkog nasilja, koje se kreće u rasponu od tjelesne ozljede, spolnog zlostavljanja, do teškog ubojstva žrtve.
Statistički podaci govore da je svaka treća žena u Hrvatskoj doživjela neki oblik nasilja od strane sadašnjeg ili bivšeg supruga, odnosno partnera, svaki dan se prijavi 45 slučaja, tijekom praznika i više, 60 na dan. Samo u deset posljednjih godina u Hrvatskoj su 300 žena ubili njihovi muževi ili partneri. Ove brojke govore da je potrebno učiniti više radi sprečavanja nasilja i adekvatne zaštite žrtava odnosno tretmana počinitelja nasilja.

Nasilje nad ženama se još uvijek ne prijavljuje na vrijeme pa žene nerijetko godinama trpe nasilje prije nego se odluče zatražiti stručnu pomoć. Razlog tome su predrasude društva i uvjerenja da su žene same odgovorne za nasilje koje doživljavaju ili da je nasilje u obitelji privatan problem, ali i ograničenja sustava, postupci pred nadležnim tijelima koji dodatno traumatiziraju žrtvu nasilja, a ne osiguravaju žrtvi odgovarajuću podršku, sigurnost i zaštitu.

U Hrvatskoj je nizom zakonskih akata, protokola i strategija poboljšana pravna zaštita žrtava nasilja i osigurano uključivanje velikog broja službi i ustanova u poduzimanje mjera s ciljem zaštite žrtve i sankcioniranje počinitelja nasilja.
Istanbulska konvencija Vijeća Europe prvi je pravno obavezujući i sveobuhvatan međunarodni mehanizam borbe protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, koju je Hrvatska potpisala 2013., a stupila je na snagu 2014. ratifikacijom deset država članica. U ožujku 2016. Europska komisija predložila je da i Europska unija ratificira Konvenciju, te je 12. rujna 2017. godine Europski parlament izglasao ratifikaciju Konvencije. Dokument uspostavlja standarde zaštite žrtava nasilja, dostupnosti centara za pomoć, telefonsku liniju za pomoć te jamče kazneni progon počinitelja svih oblika nasilja. Za Republiku Hrvatsku bi to bio temelj za nadogradnju postojećeg nacionalnog zakonodavstva kojim se štite žene žrtve nasilja i žrtve nasilja u obitelji, unaprjeđenje međunarodne suradnje u području zaštite prava žrtava nasilja te učinkovitiju pomoć i zaštitu žrtava. Primjerice, to bi značilo ako suprug ili partner pretuče ženu, počinitelj nasilja bi odmah napuštao mjesto stanovanja, umjesto da na to budu prisiljene žrtve nasilja, a žrtve i svjedoci dobili bi odgovarajuću zaštitu.

Stručni radnici centra za socijalnu skrb su među prvima koji dolaze u kontakt sa žrtvom nasilja, prijavljuju policiji svaku sumnju ili saznanje o počinjenom nasilju, pružaju podršku žrtvi i zajedno s njom odlučuju o najprimjerenijem obliku zaštite. Informiranjem žrtve o dostupnim oblicima zaštite i podrške, edukacijom stručnjaka i međuresornom suradnjom te osvještavanjem javnosti za probleme nasilja može se utjecati na smanjenje poraznih brojki koje govore o nasilju u obitelji, no odgovarajući pravni temelj je neophodan da bi se situacija u tom području promijenila na bolje.